Nekada davno, u prekrasnom vrtu punom raznolikog cvijeća, živjele su tri ruže. Prva ruža bila je divna, velika i crvena, druga je bila svjetlija, blijedo roze boje, a treća, najmlađa od njih, bila je mala, nježno roze boje.
Svakog dana, sunce bi ih gri-jalo, a kiša ih hranila, pa su se ruže divile svijetu oko sebe i činile vrt još ljepšim. No, jednog dana, prolaznik je prošao kroz vrt i zaustavio se kraj ruža. “Kako su lijepe”, pomislio je, “ali koja je od njih najljepša?”
Prva ruža je odgovorila: “Ja sam najljepša od svih ruža, gledajte me kako sam velika, crvena i puna života.”
Druga ruža je zatim rekla: “Oh, ali ja sam najljepša, vidite moju blijedo roze boju, neodoljivu mekoću i nježnost koja se u meni krije.”
Treća ruža, mala, nježno roze boje, stajala je u tišini i nije se uključila u raspravu. No, prolaznik je primijetio nju i upitao: “A što kažeš ti, mala ružo?”
“Mislim da svaka od nas ima svoju posebnost i ljepotu”, odgovorila je mala ruža. “Ne moramo se natjecati koja je najljepša, jer svaka od nas doprinosi vrtu na svoj poseban način. Velika crvena ruža privlači pažnju svojom veličinom i živahnim bojama, a blijedo roza ruža svojom nježnošću i elegancijom. A ja, mala ruža, donosim jedinstvenu nježnost i miris koji osvježava vrt.”
Prolaznik je bio zadivljen odgovorom male ruže i shvatio da su sve tri ruže prelijepe i doprinose vrtu svojom jedinstvenom ljepotom. Shvatio je da nema potrebe za usporedbom i natjecanjem, već da svatko od nas ima svoju posebnost i jedinstvenost koju treba cijeniti.
Od tada, vrt je postao još ljepši, a tri ruže su postale prijateljice i divile se jedna drugoj, radujući se svojoj jedinstvenoj ljepoti i zajedničkom doprinosu u vrtu.
Ta priča nam govori da je važno cijeniti svoju jedinstvenost i ljepotu, ali i priznati i poštovati jedinstvenost drugih. Svaka od nas ima nešto posebno što doprinosi svijetu i nikada ne bismo trebali zanemariti te jedinstvene kvalitete. Kada se fokusiramo na to što nas čini posebnima i cijenimo jedinstvenost drugih, stvaramo bolji svijet u kojem svi možemo sjati u svojoj najboljoj verziji.

Ruže u ovoj priči su predstavljale različitost koja postoji u svijetu. Svaka je od njih imala svoju jedinstvenost, ali su se ipak složile u stvaranju zajedničke ljepote. Ova priča nas podsjeća da različitost i jedinstvenost ne moraju biti razlog za natjecanje ili konflikt, već se može koristiti za stvaranje ljepote i harmonije.
U svijetu koji je često sklona uspoređivanju i natjecanju, ova priča je važna lekcija za djecu i odrasle. Poučava nas da cijenimo različitosti, poštujemo jedni druge i da se međusobno podržavamo, stvarajući tako bolje društvo za sve nas.
Add Comment