Crvenkapica prica za djecu
Nekada davno, u gustoj šumi, živjela je djevojčica po imenu Crvenkapica. Imala je prekrasne duge smeđe kovrčave kose i uvijek je nosila crveni ogrtač, zbog kojeg su je svi u selu tako zvali. Bila je omiljena među susjedima, a posebno među bakama u selu, koje su joj uvijek darovale kolače i slastice.
Jednog lijepog dana, majka je Crvenkapici dala zadaću da ode bakici u drugi kraj šume, koja je bolovala i trebala joj je pomoć. Crvenkapica je bila sretna što će vidjeti svoju dragu bakicu i odmah je krenula na put. No uskoro se susrela s lukavim vukom koji ju je upitao kamo ide.
“Idem posjetiti svoju bolesnu bakicu i donijeti joj hranu i lijekove”, odgovorila je hrabra Crvenkapica.
“Baš je lijepo od tebe. Ali reci mi, ne bi li htjela prošetati ovom lijepom šumom i ubrati neke cvjetove?”, upitao ju je lukavi vuk.
Crvenkapica je bila malo zbunjena, ali još uvijek je bila odlučna u svojoj misiji da posjeti bakicu. “Hvala vam na pozivu, ali moram ići. Baka me čeka”, rekla je i nastavila dalje.
No vuk nije htio odustati. Otrčao je do bakine kuće, pretekao Crvenkapicu i pojeo staru bakicu. Kada je Crvenkapica stigla do bakine kuće, vuk se prerušio u bakicu i ležao u njezinu krevetu.
“Draga bakice, donijela sam ti hranu i lijekove”, rekla je Crvenkapica i prišla krevetu.

No kada je vidjela da nešto nije u redu s bakinim izgledom, upitala je: “Bakice, zašto ti tako velike oči imaš?”
“Da te bolje vidim, draga moja”, odgovorio je vuk s lažnim glasom bakice.
“A zašto ti tako velike uši imaš?”, nastavila je Crvenkapica pitati.
“Da te bolje čujem, draga moja”, odgovorio je vuk još jednom.
“A zašto ti tako veliki zubi imaš?”, upitala je Crvenkapica, već malo uplašena.
“To je da te mogu bolje pojesti!”, viknuo je vuk i skočio prema njoj.
No Crvenkapica nije bila tako lako pokolebati. Vrištala je i udarala ga nogama i rukama sve dok nije došao jedan hrabar lovac i spasio je.
Nakon što su uhvatili vuka, Crvenkapica se izvukla iz vukova kandži i zagrlila lovca u zahvalnosti. Lovac je potom odveo Crvenkapicu kući, gdje su svi bili jako zabrinuti i sretni što je živa i zdrava.
Od tada pa nadalje, Crvenkapica se više nije bojala šetati šumom i susretati se s novim ljudima i životinjama, ali uvijek je bila na oprezu. Naučila je da je važno biti hrabar i da se ne treba bojati nepoznatog, ali isto tako da se mora biti oprezan i paziti na svoju sigurnost.
Svi su bili oduševljeni hrabrošću i mudrošću male Crvenkapice, a njezina priča se širila selom i postala jedna od najdražih i najpoznatijih bajki za djecu.
I tako, iako je Crvenkapica doživjela mnogo uzbuđenja na svom putovanju kroz šumu, na kraju se sve dobro završilo. Iza svake pustolovine krije se važna životna lekcija, a u Crvenkapicinom slučaju, naučila je kako biti hrabra, mudra i oprezna u isto vrijeme.
Add Comment