Bio jednom jedan dječak koji je oduvijek sanjao o tome da upozna Mjesec. Svake noći bi izašao iz svoje kuće i gledao u nebo, pokušavajući dozvati Mjesec. No Mjesec nikada nije odgovarao na njegove pozive. Dječak se nije dao obeshrabriti, već je odlučio da će učiniti sve što može kako bi upoznao svog omiljenog nebeskog prijatelja.
Jedne noći, dok je sjedio na prozoru, primijetio je kako se Mjesec spustio s neba i pao na zemlju. Dječak je znao da mora pomoći svom prijatelju, pa je odlučio krenuti u avanturu kako bi pronašao Mjesec i vratio ga na nebo.
Krenuo je daleko prema sjeveru, kroz guste šume i preko dubokih rijeka, tražeći tragove koji bi mu pomogli pronaći Mjesec. Nakon mnogo dana hoda, stigao je do špilje u kojoj je vidio Mjesec kako sjedi na stijeni i plače.
Dječak je prišao Mjesecu i pitao ga što se dogodilo. Mjesec je rekao da je pao na zemlju zbog svoje želje da upozna ljude, ali da su ga oni odbacili i ismijavali. Dječak je shvatio da Mjesec ne razumije da je poseban i vrijedan, te da ne bi trebao biti tužan zbog mišljenja drugih ljudi.

Odlučio je pomoći Mjesecu vratiti se na nebo, ali je prvo morao smisliti plan. Tada mu je pao na pamet da će koristiti veliku pticu orla kako bi Mjesec podigao visoko u nebo. Dječak se vratio u selo, pronašao orla i uvjerio ga da mu pomogne u njegovoj misiji.
Kada su se vratili u špilju, dječak je objasnio Mjesecu svoj plan. Mjesec je bio sretan što ima tako dobrog prijatelja i oduševljen što će se konačno vratiti na nebo. Orao je podigao Mjeseca visoko u nebo, a dječak je stajao na zemlji, gledajući kako mu se prijatelj polako udaljava.
Dok je gledao kako Mjesec nestaje u noćnom nebu, dječak je shvatio važnu lekciju o prijateljstvu, hrabrosti.
Ali kako je vrijeme prolazilo, dječak je počeo osjećati tugu jer je znao da se Mjesec mora vratiti na nebo. Svake noći bi se žalio Mjesecu kako će mu nedostajati, a Mjesec bi uvijek odgovarao kako će uvijek biti s njim, čak i kad ga ne vidi.
Jedne noći, dok je Mjesec bio pun i sjajio na nebu, dječak je odlučio izraziti svoju ljubav prema njemu. Otišao je na vrh brda i nacrtao veliki srce u pijesku, uz pomoć svijeća koje je stavio na rubove srca.
Kad se Mjesec spustio na zemlju, bio je iznenađen kad je vidio dječakovo srce i osjetio njegovu ljubav prema njemu. Odlučio je učiniti nešto posebno za dječaka. “Dragi dječače”, rekao je Mjesec, “danima si mi govorio kako će ti nedostajati kada se budem vratio na nebo. Želim ti dati nešto posebno kako bih ti svake noći mogao biti bliže.”
Mjesec je izvukao jednu svoju zvijezdu i predao ju dječaku. “Ova zvijezda će ti dati svjetlo i utjehu svake noći, kad se osjećaš usamljeno ili tjeskobno. Samo se sjeti da sam uvijek s tobom, čak i kad se ne vidimo.”
Dječak je zahvalio Mjesecu i obećao da će uvijek paziti na svoju zvijezdu. Od tog trenutka, zvijezda je postala dječakova najdraža stvar na svijetu. Držao ju je blizu srca svake noći kad bi zaspao, osjećajući se sigurnim i zaštićenim.
Godine su prolazile, a dječak je odrastao u zrelu osobu, no nikada nije zaboravio na Mjesec i njegovu zvijezdu. Često bi se sjetio onih davnih noći kad bi razgovarao s Mjesecom i tražio njegovu utjehu.
Jedne večeri, dok je sjedio pod otvorenim nebom, dječak je pogledao u nebo i vidio Mjesec kako sjaji na vrhu. Tada je znao da će uvijek imati posebno mjesto u svom srcu za Mjeseca i njegovu zvijezdu.
Add Comment