Priča za laku noć prvi snijeg
Bila jednom jedna djevojčica koja se zvala Ana. Ana je živjela u malom selu na planini, okružena šumama i brdima. Jedne hladne noći, dok se ušuškala u svoj topli krevet, iznenada je čula šuškanje vani. Bila je prerano za proljeće, ali Ana je pomislila da bi to mogao biti prvi snijeg. Bila je toliko uzbuđena da nije mogla zaspati.
Sljedećeg jutra, kad se Ana probudila, bila je zapanjena. Cijelo selo bilo je prekriveno bijelim pokrivačem snijega! Anino srce je zaplesalo od uzbuđenja jer nikada prije nije vidjela snijeg. Brzo se obukla i otrčala vani, otkrivajući prekrasnu zimsku čaroliju. Sve je bilo savršeno – snijeg, miris vatre iz dimnjaka, jaslice u središtu sela, i zvuk zvonca u daljini.
Ana je provodila cijeli dan vani, klizajući se po snijegu, praveći anđele u snijegu i grudajući se s drugom djecom iz sela. Ali, kako se dan pretvarao u večer, Ana je shvatila da je vrijeme da se vrati kući. Brzo se okrenula i krenula prema kući, ali nije mogla pronaći put. Snijeg se brzo nakupljao i skrivao tragove koji su vodili do njezine kuće. Ana je počela plakati jer nije znala što da radi.
U tom trenutku, iznenada se pojavio starac. Njegova je kapa bila prekrivena snijegom, a brada bijela kao snijeg. Upitao je Anu što se događa, a ona mu je ispričala kako se izgubila i ne može pronaći put do kuće. Starac joj je rekao da ne brine, da će joj pomoći pronaći put, i da neće dopustiti da se izgubi u snijegu.
Starac ju je uzeo za ruku i počeo ju voditi prema kući. Kroz gusti snijeg, kroz šumu, preko potoka i brda, vodio ju je sve dok nisu stigli do njezine kuće. Kada su stigli, Ana je zahvalila starcu i pitala kako mu može zahvaliti. Starac joj je rekao da mu je dovoljno da vidi njezin osmijeh.
Sutradan, Ana je odlučila da će podijeliti svoje iskustvo s drugom djecom u selu. Ispričala im je o svom susretu sa starcem i o tome kako joj je pomogao da pronađe put kući. Djeca su bila zainteresirana, ali nitko nije mogao pronaći starca koji ju je spasio.
Nakon što je Ana ispričala svoju priču, djeca u selu su bila oduševljena. Mnoga od njih su također imala slična iskustva kada su se izgubila u snijegu, ali nitko nije znao tko bi mogao biti taj tajanstveni starac koji im pomaže. Međutim, ta je priča učinila da djeca u selu budu svjesnija važnosti dobrote i pomaganja drugima, te su počeli činiti male činove dobrote jedni za druge.
Jednog dana, kada je Ana ponovno bila vani u snijegu, otkrila je da se dječak iz susjedstva, koji je uvijek bio osamljen, također izgubio u snijegu. Bez razmišljanja, Ana je požurila k njemu i pomogla mu pronaći put kući. Taj je dječak bio oduševljen Aninim činom dobrote i zahvalio joj je na pomoći.
I tako, Anin susret sa starcem nije samo utjecao na nju samu, već je utjecao i na cijelu zajednicu. Djeca su se međusobno počela više brinuti jedni za druge, a susret sa starcem postao je legendarni događaj u selu, kojeg su se mnogi prisjećali i prepričavali.
Kroz ovu priču, naučili smo da čak i najmanji činovi dobrote mogu napraviti veliku razliku u životima drugih. Ponekad možda nećemo ni primijetiti koliko smo nekome pomogli, ali to ne znači da nije bilo važno. Kao što je Ana pokazala, jedan čin dobrote može se širiti i utjecati na cijelu zajednicu, a možda čak i inspirirati druge da čine dobra djela. Stoga, neka nas ova priča podsjeti da uvijek budemo dobri jedni prema drugima i da budemo spremni pomoći drugima kada god smo u mogućnosti.
Add Comment