Bilo jednom u šumi tri praščića, koji su odlučili napraviti sebi kućice. Prvi praščić napravio je kućicu od slame, drugi od granja, a treći od opeke.
Kada su završili svoje kućice, mama je praščića rekla: “Dobro ste to napravili, ali pripazite na velikog, zlog vuka koji živi u šumi.” Praščići su se nasmijali i rekli da se ne boje vuka.
No, jedne noći, dok su praščići spavali, veliki vuk se pojavi pred kućom od slame i reče: “Pomaknite se, maleni praščići, jer hoću ući i pojesti vas!” Prvi praščić se uplaši i pobjegne u kućicu od granja zajedno s drugim praščićem, dok je kućica od slame bila uništena. Veliki zli vuk počeo je puhati na kućicu od granja, ali nije uspio probiti čvrsta vrata i prozore. Praščići su se osjećali sigurno, ali su znali da vuk još uvijek luta po šumi.
Uskoro je veliki zli vuk stigao do kućice od granja i rekao: “Pomaknite se, maleni praščići, jer hoću ući i pojesti vas!” Ali ni ova kućica nije se dala srušiti. No, vuk se nije predavao i počeo je puhati na kućicu od granja. Na kraju je kućica od granja popustila, a dva praščića su trčala u kućicu od opeke.
Vuk je pokušao srušiti kućicu od opeke, ali to mu nije uspjelo. Vuk se uhvatio u kolo oko kućice od opeke, ali nije mogao probiti zidove. Praščići su se osjećali sigurno i smijali se vuku koji je pokušavao ući kroz dimnjak, ali bez uspjeha.

Kada je vuk vidio da ne može ući u kućicu od opeke, odustao je i otišao. Praščići su bili jako sretni što su uspjeli izbjeći zloćudnog vuka i shvatili su da bi trebali slušati mamu i napraviti svoje kućice od čvrstih materijala.
Od tada su živjeli sretno u kućici od opeke, uvijek oprezni i spremni na sve izazove koje život može donijeti.
I tako se priča o tri praščića prenosi kroz generacije, podsjećajući djecu na važnost slušanja roditelja i mudrosti u donošenju odluka.
Add Comment