Bila jednom jedna žena, po imenu Ana, koja je odrasla u malom gradiću na obali. Od malena je imala neodoljivu želju za odlaskom u veliki grad, uzbudljivije mjesto gdje su se dešavale stvari koje ona nije nikada doživjela. Maštala je o visokim neboderima, blještavilu svjetla, buci i žurbi, željela je živjeti životom prepunim avantura i uzbuđenja, ali na kraju se udala za lokalnog poduzetnika i ostala u svom rodnom gradu.
Godine su prolazile, djeca su odrasla i otišla na fakultet, a Ana se počela pitati što je propustila u životu. U miru svoje sobe često je maštala o drugačijem životu, odlasku u veliki grad, ali je uvijek znala da se to nikada neće dogoditi. Kako vrijeme prolazi, osjećaj neostvarenosti i frustracije sve više je rastao u njoj. Često je osjećala kako je njezin život izgubio svaki smisao i svrhu, ali se nije usudila ništa poduzeti.
Jednog dana, dok je čistila tavan, pronašla je svoj stari dnevnik iz srednje škole. Dnevnik je bio ispunjen njezinim snovima i ambicijama koje su se postepeno gasile kako je život postajao sve ozbiljniji. Čitajući dnevnike, Ana je osjetila kako se budi nešto u njoj, nešto što je godinama bilo uspavano. Uvidjela je da je odrasla žena koja je utonula u svakodnevnu rutinu, izgubila svoje snove i odustala od svojih ambicija.
Odlučila je da je vrijeme za promjenu i da će napokon ostvariti svoj san. Prodala je kuću, rastala se od supruga i preselila se u veliki grad. U početku je bilo teško – nije imala posao, novac je brzo nestajao, a ljudi su bili hladni i nezainteresirani. Ali, nije se predavala. Upisala se na tečaj engleskog jezika, počela volontirati u lokalnoj organizaciji i upoznavati nove ljude. Polako je počela graditi svoj život u velikom gradu i osjećala se živom kao nikad prije.
Dok se prilagođavala na novi način života, upoznala je mnogo ljudi, imala mnogo avantura i doživjela mnoge nevjerojatne stvari koje je oduvijek sanjala. Otkrila je različite kulture, okuse i mirise, upoznala različite umjetnosti i uživala u svemu što joj je grad pružao. Počela je volontirati u skloništu za beskućnike i pronalaziti izazove u svakodnevnom životu.
No, jednog dana, Ana se sjetila nečeg važnog – svojih snova iz srednje škole. Shvatila je da se život ne svodi samo na preživljavanje i da je ono što čini život vrijednim zapravo ostvarenje snova i ispunjenje želja. Shvatila je da se ne želi samo prilagođavati novom načinu života, već želi ostvariti svoje ambicije.
Odlučila je vratiti se svojim snovima i počela pisati roman. Napisala je stranice i stranice teksta, uronila u svijet kojeg je stvorila i osjećala kako se vraća u svoje snove iz djetinjstva. Iako je bilo teško, nije se predala, i nakon nekoliko mjeseci rada, uspjela je napisati cijeli roman.
Roman je bio objavljen, a Ana je dobila pozive za intervjue i književne večeri. Postala je poznata, uspješna autorica, a njezin roman je postao bestseler. Ali, ono što je bilo važnije, postigla je ono što je mislila da nikada neće – ostvarila je svoj san.
Ana je shvatila da se nikada ne smijemo predati svojim snovima i da nikada nije kasno da ih ostvarimo. Nije lako, ali kada smo posvećeni i uporni, možemo postići sve što želimo. Sanjari nisu samo oni koji žive u oblacima, već su oni koji žele živjeti život punim plućima. Ana je postala sanjar, onaj koji je uspio ostvariti svoje snove, i nikada nije bila sretnija.
Add Comment