Nakon duge vožnje, Marko je stigao u malo planinsko selo na sjeveru zemlje. Bio je umoran i gladan, te je odlučio pronaći mjesto za prenoćište. Krenuo je ulicama sela, tražeći hotel ili motel u kojem bi mogao odmoriti. No, čini se da nijedno mjesto nije bilo otvoreno. Njegova frustracija je rasla kako je padao mrak.
Dok je lutao ulicama, Marko je primijetio svjetlo koje se naziralo iz jedne stare kuće na rubu sela. Odlučio je prići i pozvoniti na vrata. Nakon kratkog čekanja, vrata je otvorio stariji gospodin koji je izgledao kao da živi sam.
Marko mu je objasnio da je zalutao i da traži mjesto za prenoćište. Stariji gospodin ga je s velikom ljubaznošću pozvao unutra i ponudio mu nešto za jelo i piće. Marko je zahvalno prihvatio i sjeo za stol u maloj kuhinji.
Dok su razgovarali, Marko je saznao da je stariji gospodin, Ivan, jedini preostali stanovnik u selu. Svi ostali su se odselili u potrazi za boljim životom u gradu. Ivan je ostao zbog svoje ljubavi prema selu i kući u kojoj je odrastao. Iako se muškarci nisu poznavali, razgovarali su kao da su stari prijatelji.

Nakon večere, Ivan je ponudio Marku da ostane prenoćiti kod njega. Bila je to jednostavna soba, ali Marko je bio zahvalan za gostoprimstvo. Dok se pripremao za spavanje, primijetio je jednu fotografiju na zidu. Na njoj je bio Ivan u društvu prekrasne žene.
Marko nije htio previše pitati, ali Ivan je znao što ga zanima. Rekao mu je da je to njegova pokojna supruga, koja je preminula prije mnogo godina. Ivan je objasnio kako je bila prekrasna i ljubazna, i kako je njihova ljubav bila posebna. Marko je mogao osjetiti tugu u Ivanovom glasu, ali i toplinu koja se osjećala u toj jednostavnoj sobi.
Dok je zaspao, Marko je razmišljao o životu u malom selu, o usamljenosti i ljubavi. Iako je bio samo prolaznik, osjećao je zahvalnost prema Ivanu koji mu je pružio krov nad glavom i toplinu u hladnoj noći. Ta noć je bila puna iznenađenja, ali i spoznaja koje su Marku ostale.
Ujutro se Marko probudio osvježen i spokojan nakon odmora. Ivan ga je dočekao za stolom, gdje je bilo pripremljeno jelo za doručak. Dok su zajedno jeli, Ivan je ispričao Marku o povijesti sela, o njihovim običajima i životu u zajednici.
Marko je sada shvatio koliko je važno cijeniti jednostavne stvari u životu i kako zajednica može biti snažna i podržavajuća. Razmišljao je o tome kako bi bilo lijepo vratiti se u selo i upoznati neke od ljudi koje je Ivan spomenuo.
Nakon doručka, Ivan se ponudio pokazati Marku okolicu i otišli su u šetnju po brdima oko sela. Marko je uživao u pogledima, svježem zraku i miru. Osjećao se kao da je na drugom svijetu.
Kada su se vratili u Ivanovu kuću, Marko je osjetio kako se ta pustolovina bliži kraju. Pripremao se da nastavi svoje putovanje, ali prije nego što je otišao, Ivan mu je dao nešto.
“To je malen suvenir, nešto što će te podsjećati na našu noć i na selo”, rekao je Ivan.
Bila je to mala figurica od drveta, ali Marko je znao da će mu značiti više nego bilo što drugo. Zahvalio se Ivanu i obećao da će se vratiti u posjet.
Dok je odlazio iz sela, Marko je znao da je upravo doživio nešto posebno. Njegova avantura nije bila ništa drugo osim jedne noći s jednim starim gospodinom, ali te jednostavne stvari čine život vrijednim življenja. Iako je ova priča završila, Marko je znao da će ga uspomene na nju pratiti zauvijek.
Add Comment